Thursday 16 June 2011

Djevojčica Leana

Sada san već pomalo umorna.Vrijeme za odlazak na spavanje je davno prošlo.
Težak mi je jučer bio dan.Još uvijek se oporavljam od njega.Pokušavam ne razmišljati da sama osoba lako čini pogreške.
Srela sam jučer jednu djevojčicu.Zove se Leana.Ima 9 godina,prekrasan osmjeh i leukemiju.Sjedele smo tako u čekaonici zajedno.Ispričala mi je da ima dvije velike želje,da pojede jedan veliki sladoled od vanilije i da njezina mama rodi zdravu bebu.Gledala je u mene i stalno pjevušila:"...zelena je livada daleko...".Osluškivala sam je i razmišljala od kuda ona zna tu taku staru pjesmu iz mjuzikla "Jalta,Jalta".
Onda su je pozvali da uđe u ordinaciju.Mahnula mi je rukom i rekla da ćemo se vidjeti.
Sat vremena kasnije iznijeli su je na kolicima.
Kada zaklopim oči vidim i dalje njezin osmjeh.
Zašto Bože?

No comments: