Koliko god volim kišu,na neki način me podsjeća na ženu,danas se čudno osjećam.Puštam da vrijeme prolazi i u vremenu pokušavam pronaći sebe.Kao da sam se negdje zagubila u sjećanju.
U sjećanju na jednu davnu godinu 1999-tu..
Bila sam u Splitu,ili bolje rečeno bila sam na Kašljunima,lokalnoj plaži za zaljubljene.
Bila sam puno mlađa i beskrajno zaljubljena u jednu djevojku.I sada kada to pišem osjećam se kao da Vas varam,kao da sebe varam jer zapravo sam bila zaljubljena u Njega(u njoj).
Nosio je prekrasno ime koje i danas često sanjam.Bio je toliko sladak,zaljubljen i beskrajno mi odan.Pisao je prekrasne pjesme isklesane iz svakog našeg trenutka,pogleda,dodira.Bio je ljubavnik mojih snova.Svaki njegov dodit otkrivao je meni neke nove doživljaje,neke nove ekstaze.Bio je jedinstven i neponovljiv i iznad svega bio je moj.Bio je moj razlog zašto i danas ne mogu reći da ne volim muškarce.Ne,jer Njega sam obožavala.
Bila sam ljubomorna na more koje ga je dodrivalo,sunčeve zrake koje su ga grijale.
Satima,danima,mjesecima smo bili zajedno.Vrijeme nije postojalo,postojala je samo ljubav i strast.Ljudi okolo nas nisu mi značili ništa.Važan je bio samo On u Njoj.
A Ona?
Gdje je Ona bila svo to vrijeme?
Ona je bila pored nas,uvijek tamo negdje u dubinama srca.Rijetko je dolazila kao da na neki način nije željela smetati,kao da je dopuštala da On u Njoj živi i voli,umjesto Nje.
A kada bi došla sve bi se nekako izmijenilo.Svijet je postajao nježniji i još nježniji..do samoga bola.
Prepoznavala sam je po nekoj čudnoj sjeti u očima.Teško sam joj prilazila no bilo je ne zamislivo ne prići joj.Ne prići tim čudessnim očima.Nije puno govorila ali kada je njezin je glas bio tako nježan.
I ako zatvorim oči,vidjeti ću taj Njezin pogled koji će rastvarati i stvarati novu tugu.Tugu koja nikada ne će proći.Njene oči kao da su me uvijek iznova pitale:A ja?Gdje sam Ti ja u svoj ovoj Tvojoj priči?Zar mene ne voliš,ne želiš?
I ja bih joj onda prilazila(ili je to činio On u meni.On, jer ja sam se bojala da ću se rastaviti na tisuće komadića,bojala sam se prići ženi.Bojala sam se da ću bespovratno izgubiti sebe,srce i dušu.
Nema sada više veze.Već davno se nismo srele.Kada je nestala iz moga života shvatila sam da je moja ljubav ostala kod Nje.
Zauvijek.
I danas kada slušam staru francusku pjesmu od Celine Dion koju je Ona donijela u moj život,i danas bih mogla plakati danima.
Oprosti mi ljubavi moja!
U sjećanju na jednu davnu godinu 1999-tu..
Bila sam u Splitu,ili bolje rečeno bila sam na Kašljunima,lokalnoj plaži za zaljubljene.
Bila sam puno mlađa i beskrajno zaljubljena u jednu djevojku.I sada kada to pišem osjećam se kao da Vas varam,kao da sebe varam jer zapravo sam bila zaljubljena u Njega(u njoj).
Nosio je prekrasno ime koje i danas često sanjam.Bio je toliko sladak,zaljubljen i beskrajno mi odan.Pisao je prekrasne pjesme isklesane iz svakog našeg trenutka,pogleda,dodira.Bio je ljubavnik mojih snova.Svaki njegov dodit otkrivao je meni neke nove doživljaje,neke nove ekstaze.Bio je jedinstven i neponovljiv i iznad svega bio je moj.Bio je moj razlog zašto i danas ne mogu reći da ne volim muškarce.Ne,jer Njega sam obožavala.
Bila sam ljubomorna na more koje ga je dodrivalo,sunčeve zrake koje su ga grijale.
Satima,danima,mjesecima smo bili zajedno.Vrijeme nije postojalo,postojala je samo ljubav i strast.Ljudi okolo nas nisu mi značili ništa.Važan je bio samo On u Njoj.
A Ona?
Gdje je Ona bila svo to vrijeme?
Ona je bila pored nas,uvijek tamo negdje u dubinama srca.Rijetko je dolazila kao da na neki način nije željela smetati,kao da je dopuštala da On u Njoj živi i voli,umjesto Nje.
A kada bi došla sve bi se nekako izmijenilo.Svijet je postajao nježniji i još nježniji..do samoga bola.
Prepoznavala sam je po nekoj čudnoj sjeti u očima.Teško sam joj prilazila no bilo je ne zamislivo ne prići joj.Ne prići tim čudessnim očima.Nije puno govorila ali kada je njezin je glas bio tako nježan.
I ako zatvorim oči,vidjeti ću taj Njezin pogled koji će rastvarati i stvarati novu tugu.Tugu koja nikada ne će proći.Njene oči kao da su me uvijek iznova pitale:A ja?Gdje sam Ti ja u svoj ovoj Tvojoj priči?Zar mene ne voliš,ne želiš?
I ja bih joj onda prilazila(ili je to činio On u meni.On, jer ja sam se bojala da ću se rastaviti na tisuće komadića,bojala sam se prići ženi.Bojala sam se da ću bespovratno izgubiti sebe,srce i dušu.
Nema sada više veze.Već davno se nismo srele.Kada je nestala iz moga života shvatila sam da je moja ljubav ostala kod Nje.
Zauvijek.
I danas kada slušam staru francusku pjesmu od Celine Dion koju je Ona donijela u moj život,i danas bih mogla plakati danima.
Oprosti mi ljubavi moja!
No comments:
Post a Comment